S obzirom da je cijelu noć padala kiša, hrvatski dio puta vodio je pomalo mokrim bentom od osječkog ZOO vrta sve do skretanja sa benta negdje južno od Majških Međa. Dio puta prema Međama dobro smo zablatili konje i ljudstvo jer zemlja još nije stigla upiti ispadanu vodu.
Nakon Majških Međa poljski putevi, kojima smo u biti i planirali cijelu rutu (bez nepotrebnih izlazaka na asfalt), odjednom postaju suhi i ostatak dana bijaše uživancija.Prva postaja odmora uz kavicu i sendviće bijaše u Baranjskom Petrovom Selu, prije same granice sa Mađarskom. Slastičarna za koju mještani vele da ima najbolji sladoled u Hrvatskoj nosi pomalo neobično ime za ovaj dio zemlje - Dinamo.
Nakon kraćeg odmora prelazimo granicu i tada nastupa iznenađenje. Za razliku od zapuštenih i vagašima izbrazdanih poljskih puteva na hrvatskoj strani, mađarski su prava uživancija za bicikl - ravni i održavani, pa ni Križ sa svojim limexom bez prednjeg amortizera nije imao nikakve primjedbe na treskanje ruku.
Ogromna zlatna polja žita i suncokreta prate nas cijelim putem.
Nakon pitoresknog seoceta Puspokboly i farme Urmajor, dolazimo podno brda pokraj Vilanya - vinogradarskog gradića čije nasade grožđa izdašno pomaže Europska Unija i gdje hektar vinograda (jedan) dostiže i cijenu i do 100.000 eura. Tek kasnije smo vidjeli zašto... Dio puta unapred isplaniranog Google Earthom vodi nas kroz i nekim neočekivanim predjelima, poput onog tek izoranog vinograda prije samog kamenog parka kraj Vilanya. Prvi put da nosimo bicikle na leđima. No bit će toga još...
Kratki posjet kamenom parku, a potom krećemo kroz fantastično uređene vinograde, preko travnatih staza (dijelom i nosimo konje preko žice, zahvaljujući vodiču :-) i onih asfaltiranih, betonskih odvoda koji ujedno služe i kao cesta, te onih malo starijih, tko zna iz kojih vremena.
Pored skoro svake vinogradarske kućice pored samog puta stoji i tek sazrela višnja, idealan obrok za izgladnjele putnike. Brežuljkasti kraj neprestano vodi gore-dolje, a neki usponi svojom strminom čak i ne dozvoljavaju vožnju, barem nama običnim rekreativcima.
Nakon brda potrošenih kalorija i obilaska vinograda, stižemo u šareni, lijepo uređeni Vilany te na terasi obližnjeg podruma za smiješnu cijenu kušamo odlično crno vino te tamanimo ostatak sendvića pripremajući se za drugu polovicu puta, nazad ka Osijeku.
Promućurni Križ dobro je promislio planirajući rutu pa nas početak drugog dijela puta vodi sjevernom stranom brda, koja je meni osobno bila najljepši dio cijeloga puta. Travnati putevi pokraj jezera, polja kamilice, konji, labudovi, sve uređeno i pokošeno, pa biciklom možete i pored same staze, a što je najneobičnije za nas iz južnijih krajeva - nigdje opasnosti od mina.
Nakon travnatih livada, uspon na brdo iz smjera Vokanya ka Nagytotfalu vozimo asfaltom jer nismo sigurni postoji li prolaz kroz šumu, iako na satelitskim snimcima postoji. Kratak odmor uz pivo u Nagytotfalu, seocetu prepunom stabala višanja, pa dalje put lijepe naše.
Kisharsany i Nagyharsany, a potom ponovo pored ogromnih zlatnih polja sjeverno i istočno od Beremenda, dolazimo do granice sa Hrvatskom.
Na povratku odlučujemo kušati onaj čuveni sladoled u B.P.S. te se uvjeravamo da priče o najboljem slambošu i nisu daleko od istine. Zadnjim snagama ponovo prolazimo 30 kilometara odlično uređenog dravskog benta, ovaj puta bez puno odmora jer već je predvečerje pa komarci napadaju čim vozači malo odluče zastati. Tiho, koji je na bicikl nakon 10 godina sjeo tek 3 dana prije ove rute, bez problema stiže kući, u rodni Višnjevac, dok Križ i ja nastavljamo još desetak kilometara ka Osijeku. Zadnja fotka sa cilja na pješačkom mostu, a potom u krevet na zasluženi odmor. 133 kilometra je palo, sa vrlo malo lutanja, dojmovi iz Mađarske vrte se u filmu još nekoliko dana kasnije.
Svaka preporuka za ovu rutu koju može odvesti svatko tko je imalo vičan biciklu.Cijela galerija fotki.
Ruta:
View Os - Vilany - Os 127km in a larger map
