Bajsom svuda!

Ko će brže mali krug

2011-10-08T20:00:00.000-07:00

Galerija fotki (128)
Track rute
Revijalni kronometar u organizaciji BK "Osijek 2010", okupio je sunčanog subotnjeg podneva u Bilju tridesetak natjecatelja u tri kategorije.

Vozio se domaćinima poznati "mali krug" dužine 22.8km, rutom Bilje - Vardarac - Lug - Kopačevo - Bilje. Društvance se nakon odlične vožnje okupilo na još boljem grahu u seoskom domaćinstvu Crvendać, gdje se nakon proglašenja najboljih (Bruno Maltar kategorija A, Dalibor Ban kategorija B, Ivana Matišić kategorija žene) guštalo do kasnih popodnevnih sati.
Ponovilo se!

Ekspedicija Karavanke 2011

2011-09-11T01:11:00.000-07:00

Šesteročlanoj ekipi bajkera iz ravnice nije trebalo puno nagovaranja da se otisnu na trodnevno druženje po Karavankama. Vršič, Tromeja, Blekova, Trupejevo, Belca, klasične su rute koje su odlučili pohoditi u 3 dana druženja.

Već prve noći, dio vozača osvaja prijevoj Vršič (1611m). Drugi je dan rezerviran za pohod na vrh Peč (Tromeđa) i Blekovu planinu. Pedeset kilometara, većinom makadama, zahvaljujući idealnom vremenu (sunčano, 24C), odradili smo bez problema. Za kraj poslastica i povratak u Kranjsku goru preko naselja Srednji vrh i obližnje šume.

Treći, udarni dan, planiramo uspon na Trupejevo poldne (1921m), no zbog nedostatka vremena i jednog lakše ozlijeđenog bajkera, zaustavljamo se podno Maloškog poldneva na 1800m i neznatno kratimo planiranu rutu te se vraćamo usjekom potoka Hladnika u matičnu bazu Gozd martuljek.

Kako fotke, video materijali i trackovi uvijek govore više od riječi, na raspolaganju su na linkovima ispod...
Enjoy!
Foto:
Galerija Blekova
Galerija Belca
HD Video:
Vrsic MTB downhill
Belca MTB spust
Maloško poldne istraživanje terena
Spust Srednji vrh - Gozd Martuljek
Spust Blekova - potok Jerman
Spust lovačka kuća - Srednji vrh
Track:
Blekova - Srednji vrh
Belca - Hladnik

Stražbenica

2011-08-06T05:05:00.000-07:00

Galerija Stražbenica
Track
Nanese li vas put jadranskom magistralom preko Starigrada Paklenice, ili autoput preko Masleničkog mosta, a imate otprilike 3 sata ukupno viška, svakako se zaputite do parkirališta smještenog na 650m iznad Starigrada, odakle makad vodi put Velikog Rujna, a dalje i do Stražbenice.
Kako rekosmo, fini makadam vodi nas do Velikog Rujna, odakle slijedite put za Planinarski Dom na Paklenici. Sa platoa Rujno ulazimo u hladovinu šume koja nas prelijepim singeltrackom prati sve do Stražbenice smještene na 1163m. Zadnjih par stotina metara prije samog vrha vožnja nije moguća zbog prevelikog uspona preko grubog kamenja i korijenja.
Ako imate viška vremena, odavdje je vožnju moguće nastaviti prema planinarskom domu na Paklenici, te kanjonom dolje sve do Starigrada.

Libinje platoi

2011-08-01T04:32:00.000-07:00

Galerija Libinje
Track
Na prvi pogled prilično nezahtjevna kružna rutica duljine 36km, počinje u mjestu Modrič, nedaleko Masleničkog mosta. Lagani uspon grubim makadamom, posut krupnijim kamenjem, dug je 16km i vodi od razine mora do dva platoa smještena na 1000 metara - Malo i Veliko Libinje.
Gore je ljeti desetak stupnjeva hladnije nego pri moru, pa nije rjetkost sresti mještane kako bježe od mora i traže odmor gore u brdu.
Na platoima ćete vjerojatno sresti pastire s ogromnim stadima ovaca i koza, a budete li imali sreće, ugledat ćete i krdo divljih konja koji ovuda nesmetano lutaju.
Ono po čemu ruta i nije tako bezazlena jeste petnaestak kilometara dugi spust koji slijedi nakon Libinja, ako odlučite odvesti kružnu rutu umjesto povratka istim putem nazad. Vrlo grubi makadam posut je kamenjem promjera 5-10cm cijelom svojom širinom, a na dosta mjesta je i prilično strm pa je vožnja, osim za iskusne i hrabrije vozače, često i nemoguća.
Nakon spusta slijedi par kilometara finijeg makadama, a dijelom i asfalta, koji nas vode nazad u mjesašce Modrič.

Vrh Peč (Tromeja)

2011-06-10T01:55:00.000-07:00

Galerija Pech (Tromeja)
Track i fotke
Track
U okolici Kranjske Gore prva i nezaobilazna, te prilično nezahtjevna ruta namjenjena i biciklistima početnicima sa imalo kondicije u nogama, jest uspon na tromeđu tri države Slovenije, Italije i Austrije.
Nakon 5km od Kranjske Gore, nakon početnog asfaltnog uspona preko Podkorena, a prema prijevoju Wurzenpass, skretanje vodi lijevo na makadam, i njime nastavljamo većinu puta.
Pogled na Julijske alpe u daljini...
Na 11.3km puta, tabla za Tromeju i odvojak sa glavnog makadama vodi oštro desno prema vrhu...
A na točno 14. kilometru dočekuje nas proplanak sa pogledom u Austriju i Italiju...
Te obilje boja i života...
Na povratku nazad prema selu Rateče, još nekoliko prizora, u daljini skakalište Planica...
Na povratku u Kranjsku Goru, pored biciklističke staze D2, mnoga odmarališta za dvotočkaše...
I na kraju nezaobilazna, prebistra riječica Pišnica, koja puni i nekoliko jezeraca uzvodno prema prijevoju Vršič...

Blekova planina

2011-06-09T01:25:00.000-07:00

Galerija Blekova planina
Track i fotke
Track
Posjetite li Kranjsku Goru ili okolicu, druga nezaobilazna tura, pored one na vrh Peč (Tromeju), jeste uspon na Blekovu planinu.
Prvi dio puta, pratite biciklističku stazu D2 do Podkorena, a potom i uspon asfaltom prema graničnom prijalzu sa Austrijom (Wurzenpass). Nakon 5 kilometara od centra Kranjske, desno skretanje na odličan makadam koji nastavlja skroz do podno vrha Blekove.
Iako nije označeno, nakon otprilike 17.5km od početka puta, strmi uspon vodi sa glavnog makadama lijevo prema vrhu Blekove planine. A tamo, slike govore više od riječi...
Austrija na sjevernoj strani...
Na povratku sa vrha, otprilike na 19km puta, sa glavnog makadama koji vodi dalje na Trupejevo poldne, skrećemo južno na strmi i kameniti singletrack koji je voziv sa puno opreza, spuštenim sicem i dobro podešenim kočnicama jer prosječan je nagib oko 15 posto (600 metara na 4 kilometra)...
Na putu do prvog afalta podno Srednjeg vrha, sjeverno od Gozd Martuljka, čeka nas još nekoliko zanimljivih lokacija...
I na koncu vrlo lijepe, srednje zahtjevne rute, biciklistička staza D2 vodi nazad do Kranjske Gore i jednog od mnogih kutaka posvećenih samo nama - bajkerima.

Srednji vrh

2011-06-05T00:36:00.000-07:00

Galerija Srednji vrh
Track i fotke
Mračne planine Mordora osam me mjeseci zovahu da se vratim, ovaj puta naoštrenog tomahawka. Krikovi trolova dopiraše danas i iz neba pokrivenog tmastim oblacima, i iz mračne šume gažene s dvije polućelave gume...
Prizori nevjerojatnih bića i raslinja ove bajkovite, ali nadasve surove zemlje, redaše se kao municija u bubnju Zagorova kolta, jedan za drugim...
I dok su bića Mordora padala pod gnjevom osam-brzinskim lancem tjeranih kotača, iz nastambi nekih tamo gorskih vila čuli su se glasovi - "SVRAAAATTIII PUTNIČEEEE, UGRIJ DUŠU PORED UŽARENOG OGNJAAA!!!". No iskričavi te promućuran um glavnoga junaka nije se dao zavarati slatkorječivim pozivima, znajući da se tamo unutra za njega sprema klopka...
Odjedaret, kao rukom malog čarobnjaka, cvjetom posut putić nestaje, a nadolazeća tmina mračne šume tjera na dvojbu - krenuti kraćim ali surovijim putem te opravdati junački poziv XC oportuniste, ili tražiti prečac kao kakav sporedni lik drugorazrednog stripa...
Tama padaše brzo, kao i gusti oblaci nošeni, u novije vrijeme nezabilježenom snagom nezemaljskog vjetra. Odluka dakle ne bijaše teška - u tminu borove šume...
Strmi mračni spust, prepun korjenja koje kao da je svojim prstima htjelo odgurati junaka u ambis, te poput britke sablje oštrog kamenja, doveo je nakon tisuća i tisuća okrutnih metara do svjetla na kraju tunela. Odjednom, tamu mjenja dan, a strah se pretvara u iskrice sreće. Most izdjeljan zadnjim snagama umirućih mordorskih trolova vodi na još jedan korak bčiže osveti...
Prizori nevjerojatne ljepote, višestruko nagrađuju znoj i žrtvu vozača na kraju snaga, no priči ovdje nije kraj...

Salto, staklo, stepenice

2011-04-18T04:46:00.000-07:00

Kao što naslov i kaže, drugo po redu izdanje Osijek MTB City Racea, bijaše vrlo zanimljivo. Dapače, najzanimljivije od tri dosadašnja kola slavonske XC lige.
Na vrlo raznolikoj stazi bilo je puno akrobacija preko volana, bušenja guma, brzih spusteva niz pješački most uz cviljenje guma i sličnih dogodovština koje ravnodušnima nisu ostavile mnogobrojnu publiku koja se to nedjeljno prijepodne našla na i u blizini osječke promenade. Neki od favorita ovog kola, ostali su tako bez puno vrijednih bodova zahvaljujući izbušenim gumama i nedostatku opreme za njihovu zamjenu na lica mjesta. Gorke izraze s njihovih lica na kraju je ipak popravio vrhunski grah i dobro društvo koje je uz čašicu razgovora ostalo na terasi osječkog Iktusa do kasno poslijepodne...
Galerija fotki
Track utrke (5 krugova Master kategorija)

Dva i pol kruga čistog užitka

2011-04-11T04:30:00.000-07:00

Iako identična kao i prošle godine, staza u Kutjevu pokazala je kako je ono što je dobro ne treba mjenjati, pa se tako i ove godine na 2. kolu slavonske xc lige okupilo stotinjak natjecatelja iz naše i susjednih zemalja. Stazu dugu 12 kilometara elitne su klase vozile 2 kruga, a oni "slabiji" 1 krug, plus najteži početni uspon koji su svi obavezno vozili još jednom.
Oboren je i lanjski brzinski rekord na jednom od nekoliko ravnih dionica spusta kroz vinograde, pa je tako umjesto 65km/h, rekord sada 82km/h zahvaljujući osječaninu Gebi.
Galerija fotki
Track utrke (2 kruga Master klasa)

Vitezovi Brodske tvrdjave

2011-04-04T12:15:00.000-07:00

Stotinjak vozača iz zemlje i inozemstva otvorilo je sezonu Slavonske brdsko biciklističke lige na najbolji mogući način. Fantastično vrijeme, još fantastičnija ekipa koja se nije okupila nekoliko dugih mjeseci, dobra hrana, još bolja publika, i da ne nabrajam dalje.
Zanimljiva staza puna raznolikih tehničkih prepreka, spusteva koje se mnogi (po meni neopravdano) nisu usudili voziti, duga oko 3.5 kilometara, srećom nikoga nije natjerala na ozbiljniji pad - tek s nekoliko sitnijih ogrebotina. Dobar uvod za puno ozbiljniju "brdsko-šumsku" utrku idući vikend u Kutjevu...
Galerija fotki
Track utrke (5 krugova, Master kat.)

Zadnja vožnja 2010

2010-12-29T02:09:00.000-08:00

Dugo očekivani snijeg, onaj pravi koji se ne topi, na temperaturi od -4C, izmamio me zajedno sa suputnikom na kraću vožnju baranjskim bespućima. Tridesetak "ugodnih" kilometara po bijelom pokrivaču i izrodio se i prigodan video za kraj sezone 2010...
(klikni na fotku za play)

Šaltanje

2010-10-11T01:53:00.000-07:00

Malo smo bili skeptični kada smo krenuli put Lipika (Raminac) gdje se ovaj vikend održalo 11. kolo Slavonske XC lige. Kružna staza oko jezera dužine 3.6 kilometara nije se na papiru činila zanimljivom. No nakon prvog kruga sve su pretpostavke pale u vodu.
U dosadašnjem dijelu lige, možemo slobodno reći da su se mjenjači najviše koristili baš u ovoj utrci. Barem ja. Neprestano su se izmjenjivali brzi makadamski dijelovi, livadska trava, blato, strme uzbrdice. Na kraju, iako smo planirali odvesti još i neku turu do obližnjeg Omanovca (pl.dom), od toga smo iscrpljeni nakon 18 kilometara utrke, jednostavno odustali.
Track utrke
Track u playeru
Galerija fotki

U krug Starom Dravom

2010-10-04T01:57:00.000-07:00

Deseto kolo ovogodišnje Slavonske XC lige odvelo nas je na vrlo dobro osmišljenu i uređenu stazu sjeverno od Donjeg Miholjca. Zbog visokog vodostaja Drave originalno zamišljena staza malo je promjenjena, i to na bolje, složila se većina učesnika.
Zanimljivi detalji na utrci, poput prolaska kroz napuštenu kuću, kamena brdašca koja su neki zaobilazili, a neki preskakali, usponi po bentu te tehnički dio na samom kraju kruga, nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Na kraju jedino je malo zagoreni grah s mnoštvom nepotrebnih kostiju pokvario ugođaj, no ipak nitko nije ostao gladan. Što se organizacije utrke tiče, nadamo se da će organizator nagodinu ponoviti ovakav dobar posao...
Track utrke (4 kruga master kategorija)
Track u playeru
Galerija fotki

Slovenija - Austrija - Italija

2010-09-23T01:58:00.000-07:00

Uspon iz Kranjske Gore na tromeđu tri države iz naslova moguć je i po najvećoj kiši, zahvaljujući odličnom kamenom makadamu, što je i dokazano u dolje narečenoj vožnji. Krenuh prema gore naime, iako je dolje kišica sipila već drugi dan zaredom.
Prva dionica vodi od glavne ceste izdvojenom biciklističkom stazom koja se inače proteže par desetaka kilometara, od Mojstrane na istoke, pa sve do Trevisa u Italiji na zapadu. U Podkorenu se odvajamo i krećemo gore na uspon.
Polako ulazim u bazu oblaka i sada vlaga postaje maksimalna, a tehnika zahtjeva zaštitu - najlon za navigaciju i nepropusni ruksak za fotoaparat.
Usput jedino živo biće koje vidjeh, osim jednog zeca i bezbroj krava, bijaše ovaj četveronožni prijatelj daždevnjak koji me je isprva malo uplašio krećući se ravno prema mom prednjem točku, uzdignute glave kao da se nimalo ne boji.
Odličan makadam i većinom crnogorična šuma, obiluje potocima koji presijecaju put, a i motivima za fotkanje.
Prolaskom 1400 metara kišica prelazi u pravi pljusak, no želja za krajnjim ciljem je sve jača, pa me na samom vrhu i tromeđi (slovenski Tromeja), dočekuje pravi pljusak koji prilično onemogućava kvalitetni fotkanje. Od prizora Italije i Austrije s ovog vidikovca, zahvaljujući vidljivosti od pedesetak metara, nema ni govora.
Nakon slijedeće fotke, zbog silne vlage, fotoaparat otkazuje poslušnost i izbacuje poruke o greškama, a ja se vraćam istim putem nazad, iako postoji i alternativni, zanimljiviji - strmim singletrackom spust dolje u Rateče, a potom biciklističkom stazom nazad u Kranjsku Goru.
Track uspona
Galerija fotki

Prijevoj Vršič

2010-09-23T01:24:00.000-07:00

Kranjska Gora, podno istočnih Julijskih alpa, polazište je mnoštva biciklista na okolne planinske staze i ceste, pa tako i na čuveni prijevoj Vršič (1611m). Ranojesenska kišica i nepredvidljivo planinsko vrijeme ipak me nije spriječilo na uspon, tim više što je vjetar bio južni pa temperatura nije padala puno ispod 10C.
Polazak sa korita riječice Pišnice, kristalno bistre vode koja napaja i neka okolna jezera, a potom Ruskom cestom koju su izgradili zarobljeni rusi u 1. svjetskom ratu ne bi li omogućili opskrbu soške fronte. Od 10.000, ulogorenih u današnjoj Kranjskoj Gori, kosti je tamo ostavilo njih 600, kaže barem tako wikipedija:
Prijevoj Vršič
Serpentine pod 180 stupnjeva, koje su izgrađene kamenim kockama, redaju se jedna za drugom, pa ih tako do vrha uspona ima "okruglo" 26.
Istovremeno sa njima redaju se i prekrasni prizori okolnih vrhunaca preko 2.000 metara, obavijenih tmurnim oblacima.
Nakon otprilike sat i pol rekreativnog uspona, u prosjeku 8 postotnog, a koji je na nekim dijelovima i vrlo strm, dolazimo do prijevoja i Tičarjevog doma na visini od 1620 metara.
Uspon Vršič, climbbybike.com
Slijedi 10 kilometarski spust nazad ili prijelaz preko u susjedni Trento, a nepropusni šuškavac je u ovo doba godine obavezan ne želimo li navući neku reumu u starosti ili bolest u sadašnjosti...
Track uspona
Galerija fotki

Ilovača, Bili!

2010-09-13T04:30:00.000-07:00

Najzahtjevnija ovogodišnja utrka Slavonske XC lige bila je takva ponajprije zahvaljujući obilatoj kiši koja je padala 2 dana prije utrke. Mnogi su ovu, po lijepom vremenu vjerojatno predobru stazu, završili odustajanjem ili pozivom GSS-u, no ostatak koji je pobrao odličja i nije se previše žalio. Start utrke vodio je sa ranča Ramarin u selu Garčin, sjeverno makadamom prema prvim obroncima i šumama gdje je tek započela golgota. Preko sat vremena guranja, odnosno desetak kilometara guranja i nošenja (tko je mogao) po vrlo ljepljivom i gustom slavonskom blatu.
Na kraju priče, lica su se ipak malo ozarila nakon odličnog grah-gulaša i vrlo pristupačnim cijenama pića na samom ranču. Iduće godine želimo organizatorima bolje vrijeme, odnosno neki povoljniji ljetni termin...
Galerija fotki
Track utrke
Track u playeru

Jezero Sovinjak

2010-09-06T04:32:00.000-07:00

Meni dosad nepoznata, no prelijepa lokacija za brdski bicikl, jezero Sovinjak pored sela Štitnjak, par kilometara sjeverno od Slavonske Požege, ugostila je ove nedjelje ponajbolje XC vozače s istoka Hrvatske.
Kružnom stazom dugom 4 kilometra izmjenjuju se bjelogorična i crnogorična šuma, livade te pokošeni travnjaci oko samog jezera. Idealna lokacija i za obiteljski ili ribički vikend daleko od grada...
Galerija fotki
Track jednog kruga trke

Srednjovjekovnim stazama - Orahovica 2010

2010-08-24T07:36:00.000-07:00

Subjektivno najljepša staza u dosadašnjem dijelu Slavonske XC lige u 2010, većim dijelom jako brza, sa vrlo malo teških uspona. Prema samom nazivu utrke, znali smo da će se voziti oko drevnog Ružica grada, no da će nas na zidinama dočekati i vitezovi u autentičnim "nošnjama" iz tog doba, malo je tko mogao očekivati.
Po dva kruga za elite, master i junior kategoriju, te jedan za ostale, bilo je nekako premalo jer su zbog zanimljivosti staze poneki na kraju istu odvezli još jednom, onako turistički.
Galerija fotki
Track utrke (2 kruga master)
Track u playeru

Starigrad - Veliko Rujno

2010-08-05T00:57:00.000-07:00

Godišnji odmor u podnožju masivnog Velebita idealna je prilika za trening pa tako svaki treći dan odradih jednu novu i vrlo zanimljivu rutu - od Starigrada do Marasovića (Velikog Rujna). Novi prteni put koji je "utaban" krajem 2009. privlači mnoge cikloturiste, kažu mještani, no samo one u boljoj kondiciji jer ljeti je uspon vrlo naporan. Barem onaj prvi dio, odnosno prvih 6 kilometara koji vode do 600 metara nad morem, tj. prosječnim nagibom od 10 posto. Ostalih desetak kilometara i ukupnih 900 metara nad morem, do Marasovića, puno je lakši.
Starigrad - Veliko Rujno at EveryTrail

Plan your trips with EveryTrail iPhone Travel Guides

Track i fotke
Fotke zasebno

Daruvar - Petrov vrh

2010-06-21T01:17:00.000-07:00

Unatoč lošoj prognozi za 6. kolo Slavonske XC lige u daruvaru, na startu se ovog nedjeljnog tmurnog jutra pojavilo oko 60 natjecatelja. Pametno smišljena staza i u mokrim je uvjetima najvećim dijelom bila vrlo "voziva" pa je odustajanja bilo malo. Pohvale domaćinima za odličan ručak (ljubim grah ;-) i izbor lokacije za start utrke (Planinarski dom petrov vrh).
Track
Track u playeru
Fotke (i rezultati)

Velika nagrada Velike

2010-05-24T00:37:00.001-07:00

Za razliku od prošlih godina, kada se utrka vozila od Velike pa preko brda do planinarskog doma Jankovac, ove su godine organizatori odlučili napraviti kružnu stazu sa startom i ciljem u Velikoj. Objektivno puno teža zbog nekoliko vrlo strmih uspona na kojima je bilo guranja i blata zahvaljujući prošlotjednim kišama, ipak je okupila stotinjak natjecatelja koji su tu na kraju krajeva ponajviše zbog druženja.
Track
Track u playeru
Galerija fotki

Put grashevine

2010-04-26T04:28:00.000-07:00

3. kolo Slavonske XC lige nosi ime ovog znakovitog vina koje su učesnici trke i posjetitelji imali prilike i probati u najvećoj kutjevačkoj vinariji nakon završetka utrke.
Utrka sama po sebi, zanimljiva sa 2 jako brza spusta, privukla je stotinjak natjecatelja. Jedina subjektivna zamjerka je cilj koji je bio organiziran na vrhu uspona, umjesto da se, kao što je uobičajeno, s velikom dozom olakšanja uleti u njega nakon spusta.
Cijela galerija fotki...
Track sa voznje do starta i utrke...
Track same utrke...

Napokon liga i u Osijeku!

2010-04-20T02:56:00.000-07:00

Za razliku od prošle godine, kada Osijek nije bio u kalendaru Slavonske XC lige, organizatori su se potrudili i zato ove godine odradili vrhunski posao. Četiri i pol kilometra duga i vrlo zanimljiva staza polazila je iz Parka kulture, preko pješačkog mosta, preko Kopike pa sve do katakombi i onda opet nazad u park. Oko 130 natjecatelja iz Hrvatske, Bosne i Srbije uživali su u sunčanom vremenu, a još više u vožnji odličnom stazom i još boljem grahu na kraju parade...
Više o utrci + komentari i fotke...

Slaninarenje Karanac

2010-03-26T02:06:00.000-07:00

Deset bajkera iskoristilo je pravo proljetno, ali i vrlo vjetrovito vrijeme, za put u "obližnji" Karanac odabravši rutu koja je gotovo u cijelosti vodila poljskim putevima.
Kod Pumpasha na vikendici provedoše ugodno poslijepodne uz vatricu, slaninu, pivo, vatrenu vodu, med i pokoji ubod pčele. Sve ukupno 80 meni najzanimljivijih kilometara ove sezone!

Osijek - Karanac - Suza & R 82km ispravljena

Map your trip with EveryTrail

Labudja ruta 2

2010-03-18T05:07:00.000-07:00

Napokon prvi pravi proljetni dan sa temperaturom iznad 10C, iskoristismo kolega Pannon i ja da isprobamo jesu li se dobro utabani poljski putevi nakon obilnog snijega već osušili.
Dobrim dijelom jesu, no dio od Meca prema istoku Darde još je prilično nevozljiv, pa smo planiranu rutu malo skratili. Ipak, ugodno provezenih 65 kilometara...
Mapa i fotke...
Fotke zasebno...

Baranjom 105km

2010-03-15T02:13:00.000-07:00

14 vozaca okupilo se u nedjelju ujutro ispred Tvrdje, svi zedni kilometara nakon burne zime i ozujka kakvog ni najstariji pripadnici ove skupine ne pamte. Krenulo se cestom put Knezevih Vinograda pozdraviti drugara koji radne obveze ispunjava na tamosnjoj benzinskoj pumpi, a nastavilo se potom niz vjetar (SZ) put Batine.
Fantasticno uredjenim bentom krenusmo potom prema Zlatnoj gredi, a otamo poznatim puteljcima nazad ka Osijeku. Trening za 5. Ekipa za 6.
Mapa i fotke...
Fotke zasebno...

Bentovi pod snijegom

2010-02-16T07:01:00.000-08:00

Uzivanje je bilo danas na -4C jahati utabanim bentovima pokrivenim sa dvadesetak centimetara snjega. Sunce je opet bilo dobre volje pa je i svjetla za fotkanje bilo u izobilju...
Mapa i fotke...
Fotke zasebno...

Snijeg ipak tek dolazi!

2010-02-10T02:13:00.000-08:00

Prognoze meteorologa tek najavljuju "najljući" snijeg ove godine, pa slutnje iz prošloga posta ipak padaju u vodu. Preko 10cm novoga, koliko kažu, ne daju puno nade da će se moći na miru vozikati, pa stoga iskoristih jučerasnjih -2C i par centimetara suhoga snijega za zimske radosti u okolici baze...

Mapa i fotke...

Fotke zasebno...

Zadnji snijeg?

2010-02-04T06:23:00.003-08:00

Vjerojatno zadnji snijeg ove zime, i ugodnih 3 stupnja, namamilo me danas prijepodne u obilazak omiljenih urbanih puteljaka, tek toliko da se skrati dan, a uoči pravih velikih proljetnih i ljetnih pustolovina...

Mapa i fotke...

Fotke zasebno...

Zimski treninzi...

2010-01-21T06:09:00.000-08:00

Iako se temperature zadnjih dana kreću oko nule, na biciklu se uz pravilno odjevanje (ne previše, ali ni premalo) čovjek vrlo brzo zagrije. Otuda i slijedećih par zimskih dojmova.

Urban MTB ride

Map your trip with EveryTrail

Velebitski žar

2009-08-02T10:15:00.000-07:00

Krajem srpnja odmor u Starigradu-Paklenici i nije prošao baš u duhu odmora. Odveženo je par tura, od kojih bih izdvojio dvije dokumentirane - vožnju od Starigrada do planinarskog doma povrh klanca Paklenice te uspon ka Velikom Rujnu.
Izvještaji uskoro, a dotle par tuceta izabranih fotki:
Fotke Mali Vaganac
Fotke planinarski dom

Slavonskim blatom

2009-07-06T00:39:00.000-07:00

Planirajući kružnu rutu ka Đakovu i nazad u Osijek, kolega Križ The Čvarak navodio se najboljim namjerama i proveo sate ispred Google Eartha, no nije računao na ćudljivo i nestabilno vrijeme koje je pratilo Slavoniju zadnjih desetak dana.
No, bilo kako bilo, odlučismo poći zacrtanim putem ka Đakovu, ispočetka isključivo makadamima, a u povratku asfaltom računajući da ćemo već biti umorni. Prvi dio puta, preko Livane do Čepina, makadam je dosta neravan zbog šute i cigala na pojedinim mjestima, no poslije Čepina makadam je izvrstan. Sve do Vuke i odvojka prema Hrastovcu gdje po prvi puta mjenjamo plan i zbog dubokog blata koje su obilni pljuskovi stvorili dan prije (i 30 hektara izgorenog žita koje je zapalila munja, kažu mještani), nastavljamo obilaznim putem, odnosno cestom prema Vuki.
Cesta je, na sreću, sada u fazi rekonstrukcije pa naši konji koji više vole rasute terene, dolaze na svoje.
Kratak odmor kod Križove punice u Hrastovcu uz doručak, pivo i pranje bicikala, a potom dalje prema Širokom polju, gdje nas čeka još jedno iznenađenje. Po drugi puta zbog blata mjenjamo rutu, pa zaobilazimo blatni put i alternativnom rutom dolazimo u Široko Polje. Dok Križ istresa blato iz patika i opet pere konja, društvo nam pravi crni avlijaner koji njuška okolo nas, provjeravajući valjda zašto mi debeljuškasti prijatelj nosi nadimak The Čvarak.
Nakon Širokog Polja, slijedi suhi dio puta prema Đakovu, ispunjen brežuljcima (napokon), a potom i dolazak do jezera Jošave. Pecaroši, obrok u vidu ringlova, pa dalje put centra Đakova.
Plan nam remeti jedino zatvorena ograda farme pa potom i pruga na kraju tracka, no uzevši u obzir da je tijekom kreiranja rute vjerojatno popio pivo-dva, Križu opet opraštam te krećemo tračnicama i napokon dolazimo do centra Đakova na dugo zasluženi odmor.
Ručak, pivo, pranje bicikala, slikanje janjića, prasića i pilića na ražnju, pa nazad put Osijeka. Ovaj puta bez puno iznenađenja, lokalnim asfaltiranim putevima. U daljini, negdje iznad Čepina, tmasti i crni oblaci nagovještavaju da ni asfalt prema kući neće biti suh. Tako i bijaše.
U Punitovcima forsirani odmor zbog kraćeg pljuska u lokalnoj trgovini uz osječko za 5 kuna i 30 lipa a potom dalje mokrim asfaltom sve do ispred Čepina, gdje ponovo zbog blatnog makadama mjenjamo rutu i okrećemo prema asfaltiranom dijelu i ulasku u Čepin.
Ne htjevši riskirati i probavati makadam kojim smo toga jutra došli do Čepina, odlučujemo se na sigurniju varijantu - cestom i pješačkim stazama do polazišta, čepinskog sportskog aerodroma gdje nas čeka šmrk pod pritiskom i zatvorena vrata lokalne birtije, nažalost.

Galerija fotki s puta...

Ruta (crveno - nepreporučljivi dio!):

View Osijek - Djakovo - Osijek 104km in a larger map

Vino i žito

2009-06-17T02:42:00.000-07:00

Subotnji plan o polasku u 5 ujutro na 130-kilometarsku rutu Osijek-Vilany-Osijek isprva je omela jutarnja kiša, no s obzirom da oblaci i nisu izgledali previše zabrinjavajuće, odlučili smo poći u 7.
S obzirom da je cijelu noć padala kiša, hrvatski dio puta vodio je pomalo mokrim bentom od osječkog ZOO vrta sve do skretanja sa benta negdje južno od Majških Međa. Dio puta prema Međama dobro smo zablatili konje i ljudstvo jer zemlja još nije stigla upiti ispadanu vodu.
Nakon Majških Međa poljski putevi, kojima smo u biti i planirali cijelu rutu (bez nepotrebnih izlazaka na asfalt), odjednom postaju suhi i ostatak dana bijaše uživancija.
Prva postaja odmora uz kavicu i sendviće bijaše u Baranjskom Petrovom Selu, prije same granice sa Mađarskom. Slastičarna za koju mještani vele da ima najbolji sladoled u Hrvatskoj nosi pomalo neobično ime za ovaj dio zemlje - Dinamo.
Nakon kraćeg odmora prelazimo granicu i tada nastupa iznenađenje. Za razliku od zapuštenih i vagašima izbrazdanih poljskih puteva na hrvatskoj strani, mađarski su prava uživancija za bicikl - ravni i održavani, pa ni Križ sa svojim limexom bez prednjeg amortizera nije imao nikakve primjedbe na treskanje ruku.
Ogromna zlatna polja žita i suncokreta prate nas cijelim putem.
Nakon pitoresknog seoceta Puspokboly i farme Urmajor, dolazimo podno brda pokraj Vilanya - vinogradarskog gradića čije nasade grožđa izdašno pomaže Europska Unija i gdje hektar vinograda (jedan) dostiže i cijenu i do 100.000 eura. Tek kasnije smo vidjeli zašto... Dio puta unapred isplaniranog Google Earthom vodi nas kroz i nekim neočekivanim predjelima, poput onog tek izoranog vinograda prije samog kamenog parka kraj Vilanya. Prvi put da nosimo bicikle na leđima. No bit će toga još...
Kratki posjet kamenom parku, a potom krećemo kroz fantastično uređene vinograde, preko travnatih staza (dijelom i nosimo konje preko žice, zahvaljujući vodiču :-) i onih asfaltiranih, betonskih odvoda koji ujedno služe i kao cesta, te onih malo starijih, tko zna iz kojih vremena.
Pored skoro svake vinogradarske kućice pored samog puta stoji i tek sazrela višnja, idealan obrok za izgladnjele putnike. Brežuljkasti kraj neprestano vodi gore-dolje, a neki usponi svojom strminom čak i ne dozvoljavaju vožnju, barem nama običnim rekreativcima.
Nakon brda potrošenih kalorija i obilaska vinograda, stižemo u šareni, lijepo uređeni Vilany te na terasi obližnjeg podruma za smiješnu cijenu kušamo odlično crno vino te tamanimo ostatak sendvića pripremajući se za drugu polovicu puta, nazad ka Osijeku.
Promućurni Križ dobro je promislio planirajući rutu pa nas početak drugog dijela puta vodi sjevernom stranom brda, koja je meni osobno bila najljepši dio cijeloga puta. Travnati putevi pokraj jezera, polja kamilice, konji, labudovi, sve uređeno i pokošeno, pa biciklom možete i pored same staze, a što je najneobičnije za nas iz južnijih krajeva - nigdje opasnosti od mina.
Nakon travnatih livada, uspon na brdo iz smjera Vokanya ka Nagytotfalu vozimo asfaltom jer nismo sigurni postoji li prolaz kroz šumu, iako na satelitskim snimcima postoji. Kratak odmor uz pivo u Nagytotfalu, seocetu prepunom stabala višanja, pa dalje put lijepe naše.
Kisharsany i Nagyharsany, a potom ponovo pored ogromnih zlatnih polja sjeverno i istočno od Beremenda, dolazimo do granice sa Hrvatskom.
Na povratku odlučujemo kušati onaj čuveni sladoled u B.P.S. te se uvjeravamo da priče o najboljem slambošu i nisu daleko od istine. Zadnjim snagama ponovo prolazimo 30 kilometara odlično uređenog dravskog benta, ovaj puta bez puno odmora jer već je predvečerje pa komarci napadaju čim vozači malo odluče zastati. Tiho, koji je na bicikl nakon 10 godina sjeo tek 3 dana prije ove rute, bez problema stiže kući, u rodni Višnjevac, dok Križ i ja nastavljamo još desetak kilometara ka Osijeku. Zadnja fotka sa cilja na pješačkom mostu, a potom u krevet na zasluženi odmor. 133 kilometra je palo, sa vrlo malo lutanja, dojmovi iz Mađarske vrte se u filmu još nekoliko dana kasnije.
Svaka preporuka za ovu rutu koju može odvesti svatko tko je imalo vičan biciklu.
Cijela galerija fotki.

Ruta:

View Os - Vilany - Os 127km in a larger map

Prekokrasni Psunj

2009-06-07T20:26:00.000-07:00

MTB maraton koji se svake godine održava u Pakracu, bila je prilika da se isproba kraća od dvije rute, ona 31-kilometarska. Uzmemo li u obzir polazak i završetak vožnje u centru grada, tura iznosi 37 kilometara.
Prvih 10 kilometara mogli bi nazvati dosadnim usponom dijelom afaltom, a dijelom makadamom, no ono zanimljivo tek slijedi... Na 500 metara nadmorske visine, odjednom nas dočekuje divlji i strmi šumski singletrack spust do visine od kojih 350 metara, na kojem je opalo preko nekoliko maratonaca, koji kao da nagovještava što nas sve čeka kasnije. Nakon još jednog makadamskog uspona do 750 metara, slijedi onaj pravi, 5-kilometarski spust po kojem će ova staza najviše ostati u sjećanju.
Uski singletrackovi uzduž strmih i gustom šumom obraslih obronaka Psunja, drveni mostići koji preskaču potoke, kosturi kravljih glava nabijenih na štapove koji podsjećaju na predjele kojima je carevao moćni Zagor, te debela hladovina dominiraju ovim dijelom adrenalinom nabijene staze. Oni koji su očekivali da će se na ovom spustu odmoriti, teško da su bili u pravu, jer spust je vrlo raznolik, grbav i na nekim djelovima vrlo zahtjevan pa je potreban stalan oprez i koncentracija.
Još jedan strmi uspon ponovo nas makadamom vodi sa 350 na 600 metara, nakon čega slijedi još jedan, ovaj put malo lakši, ali ne manje zanimljiv spust. Ovim spustom ponovo dominiraju šumski singletrackovi, no ima tu i grbavih prijelaza preko korjenja, prekrasnih livada i slaloma kroz propupali voćnjak. Pred samim ciljem dio puta vodi preko odlično uređenog downhill parka za koji skidamo kapu dečkima iz Pakraca.
Nakon prvog dojma, u planu je svakako i jedna duža, cjelodnevna rekreativna vožnja dužom, 66-kilometarskom rutom...
Galerija MTB maraton Psunj 2009.

View MTB maraton Pakrac 2009 in a larger map

Preko Papuka

2009-05-26T03:56:00.000-07:00

MTB maraton Papuk redovna je XC utrka koja se svake godine vozi iz Velike do planinarskog doma Jankovac. Sa južne strane Papuka, iz Velike, ruta vodi sjeverno, ukupnim usponom od 1000 metara. Vrlo zanimljiva staza dužine 25 kilometara ispočetka vodi poznatim i dobro utabanim makadamom, da bi na drugoj polovici puta sve više i više dobijala na težini, vodeći nas pješačkim stazama i strmim usponima na kojima je potrebno i nošenje bicikla.
Zbrojimo li i povratak u Veliku koji se vozi u cjelosti makadamom, odnosno poznatim putem Jankovac-Velika, ukupna dužina rute postaje 42 kilometra, odlična jednodnevna trening ruta, a pridodamo li i eventualni ručak ili roštilj na Jankovcu ili u Velikoj, vožnja postaje dobar obiteljski ili izlet sa društvom.
Galerija fotki

View MTB maraton Papuk 2009 in a larger map

Jezero za kraj

2008-11-16T05:01:00.000-08:00

Kraj sezone zaslužio je da se zatvori jednom brdskom vožnjom, uostalom ne zove se džaba naš ljubimac "maunti bajk" (većinom). Osječka i ekipe susjednih slavonskih gradova odlučila se na zajedničku akciju pa je dvadesetak brdskih ratnika predvođenih osječkim Weekend Warriorsima krenula put obronaka koji okružuju jezero Borovik, smješteno nedaleko Našica.
Maglovito jutro ubrzo je zamjenio sunčan studenački dan, a tišinu obale jezera žamor jahača na duge staze. Dobro, nije baš četres kilometara dug put za jednog biciklistu u najboljim godinama, no bilo je tu i starijih i mlađih, a i slabijeg spola. Prvi i lakši dio puta od jezera prema Mandićevcu nije brdskim biciklistima zanimljiv jer ga se netko sjetio asfaltirati, no što se mora nije teško. Mali odmor na kraju asfalta, a potom skretanje ka pravom, šumskom i brdskom terenu. Rekreativni karakter vožnje namjenjene svima nameće obavezna zaustavljanja na svakom križanju, jer bijaše i onih koji stazu voze prvi puta, a i Stipe Božić te nedjelje nije radio.
Nakon Mandićevca najteži je dio puta, pun uspona i nizbrdica koji se neprestano izmjenjuju, i koji vodi put zapada i sela Milinac. Nakon ovoga slijedi prava fešta za one kojima je dosta gradskog života - selo Paučje, bez asfalta, smješteno bogu iza nogu, gdje se ravnopravno isprepliću ljudski i glasovi gusaka i ćurki koje slobodno šetaju svuda uokolo po selu.Potom malo zanimacije u vidu downhilla kroz obližnji surduk čije su blato neki zbog nepažnje i okusili te crnu boju tajica i majica zamjenili maskirnom. Zadnji dio 40 kilometara dugog puta vodi odličnom šumskom cestom, pokraj brojnih lovišta i završava tamo gdje je ruta i započela - na sjevernom dijelu jezera Borovik.Blatni, umorni i gladni, pakujemo opremu i put kuće na pivu, dvije, a potom planovi za neke buduće vožnje, vjerojatno tek na proljeće...
Važno! Prvobitnu rutu koju smo vozili i koja je duga 41km, više nije moguće voziti jer je sjeverni dio (par kilometara prije kraja) sada ograđen i rezerviran kao privatno lovište, te zbog visokih kapija više nije moguć prolazak! Nova ruta, koja je i na mapi, kraća je 6 kilometara.
Fotke s puta

View Borovik MTB 34km in a larger map

Labuđa ruta

2008-09-01T05:01:00.000-07:00

Višak sala iznad pantalona nakupljenog preko zime, natjerao je moga debeljuškastog prijatelja Križa i mene da nađemo neku ležernu rutu koju bi mogli na brzaka odvesti gotovo svakodnevno, onako poslije posla.
Dvadeset i šest kilometara duga ruta, koja se vozi otprilike sat i dvadeset minuta, polazi od pješačkog ili cestovnog mosta. Nakon biciklističke staze prema zoološkom vrtu, slijedi dijelom travnati, a dijelom makadamski, izvrsno održavani bent hrvatskih voda. Točno 2100 metara nakon prelaska preko zapadne obilaznice Osijek-Darda, put skreće desno pokraj neke prepumpne stanice, a dalje nastavlja asfaltom sve do Darde. Slabo prometan put ne predstavlja neku prijetnju biciklistima.

Nakon Darde, vožnja je moguća stazom pokraj ceste, sve do iza Meca, gdje skrećemo desno ka kombinatu Belje kako bi izbjegli prometnu cestu, a i vožnju učinili zanimljivijom. Na kraju puta ka kombinatu, pored čuvareve kućice, skrećemo lijevo na poljski put i izlazimo kod groblja u Bilju, iz kojega poznata biciklistička staza vodi nazad do Osijeka, odnosno polazišta na pješačkom ili cestovnom mostu.

View Osijek Darda Bilje in a larger map

Dašak Kopačkog rita

2008-08-30T05:52:00.000-07:00

Još jedna rekreativna ruta u blizini Osijeka, ovaj puta na istočnu stranu, vodi nas kroz dijelić Kopačkog rita, taman dovoljno da osjetite tišinu i divljinu za koju nikad ne biste rekli da može postojati svega par kilometara sjeverno od grada.
25 kilometara dug put počinje na kod cestovnog mosta, a zatim slijedi sjevernu obalu Drave kroz prigradsko naselje Tvrđavica, nakon koje bentom dolazimo do ulaza u Kopački. Ovdje nas ponekad može dočekati problem u vidu zatvorene kapije benta, no lijevo od nje, pored kućice, žica je obično otvorena, a ako ne pali ni taj prolaz, onda sa desne strane postoji i otvor u ogradi koju često u svojim pohodima koriste lovci i ribolovci.
Nakon par kilometara odlično uređenog benta, kojim može prometovati svaka vrsta bicikla, dočekuje nas prava mala divljina rita, pravi odmor za oči, a najviše za uši. Bent vodi sve do brane, odakle skrećemo lijevo malo prometnom cestom prema Kopačevu, a potom i malo prometnijom cestom ka Bilju. Nažalost, još uvijek ova dva sela ne povezuje nikakva biciklistička pa ni pješačka staza pa stoga ova 2 kilometra predstavljaju veliku opasnost za pješake i bicikliste. Stoga na ovoj kratkoj dionici preporuka je nošenje bljeskajućeg stražnjeg svjetla.
Od Bilja do Osijeka vodi odlična i poznata biciklistička staza sve do polazišta - cestovnog mosta.

View Bentom ka Kopacevu in a larger map

Pakleni baranjski dan

2008-08-15T05:25:00.000-07:00

Iako je prognoza najavljivala pakleni dan, odlučismo se to kolovoško jutro, godine 2008., krenuti put Banovog brda, ne bi li ga osvojili jer iz usmenih narodnih predaja još nismo čuli da ga je netko preko hrbta prešao biciklom. Kako reče moj suputnik i prijatelj "Mister No", bolje da skončamo u brdu nego kod kuće bez klime kraj televizora. Isprva smo put planirali prijeći sve od Belog Manastira, usponom do odašiljača, pa do Batine i nazad, no paklena prognoza od 34 stupnja odvratila nas je od te ideje te smo rutu započeli od odašiljača (track google maps).
Auto smo parkirali kraj odašiljača, na najvišem vrhu Banovog brda (244m), pokraj Todorićeve vile. Dva konja od mojih suputnika, uvijek spremnih na (ne)slane šale, odmah su sa istima počeli sakrivši mi sic i rekavši da je vjerojatno ostao na parkiralištu ispred zgrade kada smo postavljali bajsove na krov. Zovem skvo, dotična baca pogled na parkiralište i veli da sica nema! Već se spremam nazad u auto ne bih li zapalio nazad 30 kilometara po drugi sic negdje u najbližu trgovinu, kad deblji od dvojice suputnika vadi Norcovo sedlo iz ruksaka! E kad ga tad nisam bacio u provaliju (debeljka)....
Nakon nekoliko kilometara, navikli na janjetinu i pečenu slaninu koju smo (pre)često konzumirali tijekom ljetnih mjeseci, odlučismo zastati u obližnjem šumarku i pojesti istu. Ovom prilikom konzumirano je i svo pivo koje je bilo natovareno u ruksake jer nije bilo smisla da ga tijekom vožnje u njima grijemo. Za ostatak rute, odnosno planiranih četrdesetak kilometara do Batine i nazad, ostalo nam je tek par bočica vode. Kako je ovo trebala biti vožnja prožeta eko štihom, u inat naftnim lobijima i prekupcima, nismo koristili čak ni upaljače niti papir, već iskru (http://www.nordicoutdoor.co.uk/ecom_fullinfo.html?productid=96) i malo suhe trave. Jest da je trebalo desetak minuta do prvog pravog plamena, ali gladni ipak ostali nismo.
Punih stomaka, kojima bi pozavidio i sam Čiko Karambita, krenusmo orni dalje. Fantastično utabani i prohodni putevi kroz nepregledne vinograde južnih obronaka Banskog brda, tek su tu i tamo prekinuti pokojim surdukom.

No ti su nam surduci, poput nekih usputnih odmorišta na autocestama, kada je sunce bilo na svom vrhuncu, omogućili trenutke opuštanja uz čašicu razgovora kada nam je bilo najteže. Večer prije ručno skinuta ruta (Google Earth) i ubačena u GPS, bila je od neprocjenjive koristi, jer mnogih puteljaka koji su ucrtani na prastarim topo kartama (dakle i na adria topo karti samog GPS-a), sada više nema.
Sunce je sve više peklo, fatamorgane se izmjenjivale kao slike na kaleidoskopu, isto kao i putevi i pokoji surduk u šumici. Najveće zadovoljstvo pružali su nam blagi spustovi kroz vinograde, dugački i po više od kilometra, puštajući vjetru da nam mrsi duge plave kose.
Usprkos ponekom spustu i kratkotrajnim osvježenjima, majka nas je priroda natjerala na radikalne akcije. Pivo je pod kapama počelo polako kuhati pa je tintarama trebalo dati oduška. Lijepi pustinjski šeširi legionarske linije, dobili su nekoliko rupa na klobucima, a mi zahvaljujući dosjetljivosti Mister Noa, ipak nismo skončali od vrućine na obroncima bundeve.
Ono što je i pri crtanju rute bilo vidljivo i iz satelita, pokazalo se istinitim i na zemlji. Negdje na pola puta, povrh sela Gajića, trebalo je prijeći greben na južnu stranu brdu kroz neki stotinjak metara dug surduk koji je već pomalo zarastao. Tu su duhovi počeli biti uznemireni, prizivala se sjećanja na brojeve gorske službe spašavanja, sjećanja na tople majčine skute i sisu na kojoj smo odrasli, a počelo se skoro i plakati za toplim domom i televizorom koji se na početku priče tako proklinjao. Nakon pola sata nagovaranja, uvjeravanja da je ovo ipak brdo od 244 metra, i prijetnje da ćemo zauvijek ostati u šumi kod bauka ne prijeđemo li na drugu stranu, ipak smo prošli kroz surduk, zaradivši tek pokoju opeklinu od žalaca strašnih kopriva. Nakon još stotinjak metara puteljka potpuno zaraslog u travu, pred nama je ponovo pukao pogled na vinograde, a putevi postali dobri kao i na početku.
Nakon ove dionice, nisam mogao ne prisjetiti se epizode Zagora kad s vikinzima putuje nastojeći ih vratiti u njihovu pradomovinu, srećući usput zubate jelene, krakena i hodajuće meduze mesoždere...
Stražnja guma na ovom dijelu puta polako mi je počela puštati, a kako nam je ostalo svega nekoliko kilometara spusta do obližnjeg Zmajevca, na putu prema Batini, odlučih ju ne mjenjati odmah, već tu i tamo dopumpati putem, dok ne dođemo u hladovinu prve birtije. Kako u Zmajevcu u 14 sati nije bilo ni ćuke na ulici, a kamoli kakvog društvanca s kojima bi popili mrzlo osječko na nekoj terasi, odlučismo sačuvati kućni budžet te mrzlo piće popiti u debeloj hladovini obližnjeg "supermarketa". U boxu je skinuta guma, inače nova samo što se pokazalo da pušta na gumici onog prokletog dunlop ventila. Završila je u obližnjem žbunju a za nastavak puta montirana prava, sa auto ventilom.
Osim gume, u žbunju je završila i ideja Mister Noa da nastavi dalje put s nama ka Batini i usponu ka odašiljaču na povratku te je zapalio kojih četrdesetak kilometara preko Kopačkog Rita prema kući. Polomljenog duha, bez viška rezervnih guma, sa 34 stupnja iznad glava, i ostatak ekipe, tj. debeljko i ja odlučismo skratiti rutu te se zaputiti odmah nazad prema odašiljaču.
Nedaleko Zmajevca, u susjednoj Suzi, nalazi se hram boga fiša u koji nismo mogli ne svratiti, tim više što smo sreli neke poznanike na biciklu i to sa pomoćnim motorom i to njih dvoje na jednom takvom. Bljak, nama biciklistima nezamisliva ideja...
Ostatak puta krenusmo lokalnom cestom prema Kneževim vinogradima (neki ju nazvaše biciklistički Panonski put mira, bez veze, cesta za kamione...), gdje je uslijedio pakleni uspon nazad ka odašiljaču i gdje pedale više nisu išle u krug. Dio puta smo gurali, asfalt se topio pod nogama, a osvježenje pružila tek pokoja bobica gloginja iz obližnjih grmova kraj ceste.
Sve u svemu, razbili smo šampanjac o trup čamca, slijedeći put će to biti brod. Kreće se iz Belog Manastira, gore ka odašiljaču, pa sve do Batine i nazad, ovaj puta zaozbiljno!

View Larger Map

2008-01-15T02:34:00.000-08:00